- vRPOLJE - zABORIC -

Datum vožnje: 03.11.2012

Biciklistička ruta 2049563 - powered by Bikemap 

- klikom na broj Biciklističke rute (donji desni kut) istu downloadati  u gpx i kml formatu, printati ili skenirati….... 
- u gornjem desnom kutu možete mijenjati 6 vrsta mapa
- kretanjem po elevaciji u donjem lijevom kutu interaktivno se krećemo rutom označenom kilometrima

- PODACI O RUTI -

Datum vožnje		Date of ride	3.11.2012
Ime rute		Course name	vRPOLJE - zABORIC
Lokacija		Location	Šibenik / Šibensko kninska  županija
Kategorija		Category	mtb /kružna
Vrsta terena		Types of terrain	djelomice brdovito, djelomice ravno
Površina		Surface	asfalt 34%, makadam 64%, utabana staza 2%
Početna / završna nadm.visina		Start / End elevation	34,8 m.n.v / 42,0 m.n.v
Min / max nadm.visina		Min / Max elevation	0m.n.v / 234 m.n.v
Visinska razlika			234 m.n.v
Težinski faktor		Technical difficulty	x
Duljina	rute	Distance route	36,85 km
	uspona	Distance climbing	2,6 km   -    ( 7,1 %)
	spusta	Distance descent	3,6 km   -    (  9,8 %)
	ravnice	Distance flat	30,65 km  -    (  83,2 %)
Vrijeme kretanja		Moving time	4h 04m 57s
Ukupno potrošeno vrijeme	rute	Total track time route	4h 35m 32s
	uspona	Total track time climbing	23m 13s
	spusta	Total track time descent	17m 25s
	ravnice	Total track time flat	3h 54m 54s
Prosječan uspon		Average climbing	3,0 %
Prosječan silazak		Average descent	3,5 %
Značajniji usponi		Significant climb	1 značajniji  i nekoliko manje značajnih uspona
Izvor informacija		Source of information	sportstracker - google earth - utrack - strava

- ELEVACIJA I USPONI -

- detaljnije o usponima - STRAVA -

- PREGLED POVRŠINA RUTE -

- OPIS RUTE -

Dvi bicikle i nas dva.

Cube i Kona odvažno kreću u jednu veliku avanturu.

Znam da je svakom biciklisti s imalo kondicije ovo obična ruta, ali vjerujte nama je ovo stvarno bila avantura.

Za Cube je ovo druga vožnja u životu (mislim), a ni Kona se nije baš izvozala, a pogotovo da je brda vidila - Bože sačuvaj!!!

E, da i molim bez naslađivanja 4h - 35 km, neka se zna da je bilo  tu svega od lutanja, marendavanja, shopinga, odmora, grčeva, kiše i slikavanja, ali prije svega pravog uživanja.

Sve je krenulo vožnjom kroz grad u smijeru Ražina.

Kod  groblja Kvanj silazak na makadam i vožnja životopisnim putevima...

... Donjeg polja - zaseocima Spahije, Tarići, ...

... Šišare i paralelno s županijskom cestom u pravcu Vrpolja gdje nas prati neprimjetni uspon (dio rute opisan u postu Vrpolje).

Nakon cca 10 km makadama evo i malo asfalta.

S obzirom na pomno isplanirano putovanje uzimamo predah i idemo u opskrbu u obližnji dućan u Vrpolju.

Dućan je desno, a naš nastavak puta malo lijevo od križanja.

Slažem sendvič, uzimam zalihe vode, a g. Cube hvata energiju. Njemu je shoping nepotreban jer  je opremljen od glave do pete.

Nastavljamo dalje nizbrdo, prelazimo prugu  te napuštamo poznati kraj i zalazimo u krajeve kojima još nismo vozili.

Čeka nas uspon kodnog imena "Divlje svinje" prisjeka 5,1% slijedeća 3,5 km, koji je inače sastavni dio biciklističke staze "Tri vjetrenjače", ili kako ga od milja u BK Faust Vrančić zovu "Put divlje svinje".

Odmah na početku krenemo mimo rute i zagubimo se u nekom zaseoku.

Povratak na rutu je bio munjevit, a pravi put pronašli smo metodom ako nije lijevo, onda je sigurno desno.

Nakon nekog vremena na putu nam se ispriječila rampa, ispod koje se lagano provlačimo i nastavljamo svoj pohod u brda.

... negdje na pola uspona ...

... koja idila ...

Već vidim da mi je ovo najdraža ruta do sada, iako neznam šta nas još čeka.

Lagani uspon...

... hrabro se držeći makadama ne pokušavamo zalaziti u sumnjive odvojke kao na slici ispod.

Moram priznati da sam sebe iznenađujem, iza nas je 12-13 km čistog makadama i cca 3km uspona "Divlje svinje", a još ne guram biciklu.





S obzirom na zamjetnu količinu tragova po putu, a sad još i pojilište, postaje mi jasnije kako je uspon zaradio ime.

Malo predugo ovo traje, mi usred ničega, sto račvanja, postaje pomalo zabrinjavajuće!!!

Vjetrenjače su daleko, oblaci se skupljaju i provlači se pitanje hoćemo li nazad???

Hm, ako ništa bar je nizbrdo.

Vadi se GPS koji kaže da nismo fulali, iako staza baš ne obećava, a ni okom se ne nadzire vrh.

Kiša će, ali smo ipak odlučili još malo poslušat  g. Garmina koji kaže da smo nadomak vrha.

I stvarno odmah iza zavoja bili smo na vrhu.

Uslijedilo je općenarodno veselje, nezna se ko je veseliji mi ili bicikle, a skoro je zavladala ona poslovica "Tako blizu, a tako daleko".

Pogled zvan "Tri vjetrenjače" - Trtar-Krtolin i Crno Brdo s jedne strane, i Orlice s druge.

Nailazimo na još jedan sumnjivi odvojak, koji se vrlo vjerovatno spaja sa već prije spomenutim sumnjivim odvojkom, samo je pitanje prohodnosti. 

Tu oštro skrećemo lijevo i nakon nekih  desetak metara trebali smo opet lijevo, što će se tek naknadno utvrditi.

Kotrljamo se nizbrdo i tražimo prikladno mjesto za zaklati paštetu i sendvič.

Zaustavljamo se, marendajemo i uživamo u tišini i pogledu na šibenski arhipelag.

Nastavljamo dalje nizbrdo, ali nakon nekog vremena dolazimo do saznanja da smo propustili odvojak za višekilometarski  spust  pravo do Žaborića.

Pregovori. 

Jednoglasno usvojeno - nema povratka idemo dalje nizbrdo i u hodu tražimo priključak za Žaborić.

Dakle, ako pratimo makadamski put definitivno idemo suprotno od Žaborića.

Pregovori.

Jednoglasno usvojeno - spuštamo se na ukazani singletrack u smjeru zadanom.

Ludilo, stvarno mi nije žao šta smo krenuli stramputicama. 

Moje tople preporuke zabucavanju.

...juhuuuu...

... bit će nešto od ovoga ...

Bližimo se samom podnožju brda, naravno opet uspon, došli smo u srce vinogorja.

Slijedi ...samo 200m guranja...

...pa malo poziranja...

...malo kušanja...

...malo osvrtanja...

...malo uživanja...

...malo vožnje...

...moreeee, otoci ...

...i Cube.

Prije ovog krajnjeg spusta usljedio nam je zajeb, naime ispred nas postoji put, ali s druge strane višemetarske ograde koja štiti vinograde od živina.

Ipak se lagano uz ogradu  probijamo prema cilju.

Na kraju spusta napokon izbijamo na željeni put.

Malo kompliciranije, ali nema veze - bolje da je ovako ispalo, a pravom rutom idemo neki drugi put.

U svakom slučaju ovo nije kraj...

...kiša počinje, navlačim šuškavac i da bi bilo zanimljivije borim se s nemogučim grčom. 

Jedva da i guram biciklu šepajući.

Potraje li neizdrživa bol još nekoliko metara, morat ću prizemljit cijenjeno dupe na tlo i odmorit pljuščini, ajde bar sam siguran od divljih svinja.

Napokon, grč pomalo popušta, ali ne i kiša .

Pronalazimo zaklon i čekamo da prođe pljuščina.

Kiša prestaje, a mi lagano pedalamo u smjeru Šibenika.

Prelazimo Morinjski most i prije table Brodarica idemo desno  u smijeru Pegasusa.

Bacamo po još koji pogled, par slika na Morinj i nastavljamo lagano u smjeru kuće.
 
Moramo još samo proći pokraj tuka prestavljenih u postu Vrpolje.

... i jel vam sad jasno zašto 35 km za 4 sata ...

...ako Vam se svidjelo,

možete nas pratiti i na facebook stranici "U najmanju ruku Himalaja"...

... i još sekundu ocijenite post klikom na zvjezdice ispod ...