subota, 9. studenoga 2013.

- oMIS - pODGRAĐE - gATA -


Datum vožnje: 24.08.2013

Biciklistička ruta 2320543 - powered by Bikemap 
- klikom na broj Biciklističke rute (donji desni kut ) istu downloadati  u gpx i kml formatu, printati ili skenirati…....
- u gornjem desnom kutu možete mijenjati 6 vrsta mapa
- kretanjem po elevaciji u donjem lijevom kutu interaktivno se krećemo rutom označenom kilometrima



- PODACI O RUTI -



- ELEVACIJA I USPONI - 

- detaljnije o usponima - STRAVA -

 - PREGLED POVRŠINA RUTE -


- OPIS RUTE -

... savršen ljetni dan za dobar đir ... bicikla na krov i put Omiša.


U Omiš stižemo (Kona i ja) iz smjera Splita, te odmah iza mosta skrećemo lijevo u smjeru Radmanovih Mlinica.

Nakon nekih cca 200 metara dolazimo do velikog besplatnog šljunčanog parkinga.

Parking je smješten između dva tunela, a podno litice ispunjene penjačima, koji jedva da se i vide na tim gorostasnim stijenama.


Sjedam na Konu i pratim Cetinu uzvodno.

S druge strane tunela čeka nas hlad i još nekoliko poprilično popunjenih penjačkih smjerova (mislim da se tako kaže).


Omiš, osim šta je sam po sebi prekrasan, idealan je za ljubitelje avanture i gotovo svih adrenalinskih, a i drugih sportova.

Nema čega nema od slobodnog penjanja, raftinga, kajakinga, kanjoninga, bicikliranja, plivanja... zip - linea, planinarenja... i moglo bi se nabrajati do sutra... 

Nego, ajmo mi zbog čega smo došli, pa zapedalirajmo na glavnu cestu uzvodno put Cetine  koja ispunjava zrak  ugodnom količinom ljetne vlage.
 

S desne strane ostavljamo uspon za mjesto Podašpilje, a mi pratimo cestu lijevo.


Dolazimo do Radmanovih mlinica, gdje se ovaj put ne zaustavljamo, ali ako ste za kupanjac, ručak ili ugodni odmor, nemojte se dvoumiti.

Vrijeme je da se malo udaljimo od Cetine, ali ne toliko horizontalno koliko vertikalno, drugim riječima očekuje nas prvi od tri uspona ove rute.


Cijelim usponom prema Kučićima duljine 4,4 km i prosječnog nagiba 4,9 % proteže se debeli hlad, a još uz to nas prati asfalt što uvelike olakšava situaciju ljetnog uspona.

Promet čak i u ovim ljetnim mjesecima nije nešto pretjeran, a i najčešće su to vozila s rafting brodovima.


Nakon niza serpentina napokon jedna čistina, gdje stabla ne zaklanjaju dobar pogled. 


Uskoro nakon nekih pola sata uspona stižemo do samog vrha prvog uspona ove rute, i  šta da kažem nije baš jednostavno, ali se da.

Strava kategorizacija ovog uspona je 3, i malo usput da pohvalim Stravu koja je po meni trenutno najbolji program za bicikliranje uz Runtastic mountain bike - pro, ali malo više o tome nekom drugom prilikom.

Nego, vratimo se mi na uspon koji će nekom će biti težak, nekom pisofkejk, a meni ??? HM !!!$ - ja sam to nekako odvozio s jednom pauzom na pola puta gdje se nalazi izvor vode s česmom na spomen caru Aleksandru.

I nije mi bilo toliko naporno kao što sam očekivao, ali to je tek prvi uspon.


Nastavljamo put u smjeru Zadvarja i Kučića, gdje nailazimo na zanimljivu instalaciju.


Bacamo pogled preko desnog ramena na unutarnji dio Omiške Dinare.


Prolazimo kroz Kučiće gdje nas svako malo uz cestu pozdravljaju  dileri sa vinom, rakijom i smokvama...


... tom dionicom nas prate neznatni usponi, spustevi i poneki ravničarski dio...


... po ko` zna koji put nas prestižu brodovi.


Pogled preko Cetine i lijevog ramena, ka povratnom smjeru naše rute...


...te pogled ispred koji "puca" u smjeru Biokova.


Napokon je došlo vrijeme za jedan pošteni spust...


... tj. horizontalno  približavanje Cetini.


Odmah uz cestu spuštamo se do jednog od mnogih odmorišta, tj. rafting polaznih točaka.

Pogled nizvodno,
 

pogled uzvodno,


i "just" pogled ...


Nastavljamo dalje, te na križanju za Slime i Makarsku dolazimo do još jedne avanturističke ponude, kajaking i kanjoning.

Vrlo rado, ali drugi put...e baš bi bila baza ubacit biciklu u kajak i nizvodno do Omiša.


Evo nas nekako na pola puta, bar ovako odoka, ustvari prošli smo točno 19 km.

Prije mosta nalazi se odvojak prema Zadvarju, ali mi gibamo preko Pavića mosta.


Kona je odlučila još malo pozirati.


Nisam moga odolit´, a da ne slikam moj novi Camelbak Lobo (ovo mu je testna vožnja).


Još malo opuštanja u idili Cetine, pa idemo ganjati drugi uspon.


Očekuje nas uspon od 2,9 km asfalta i prosjeka 5,2 % (Strava kategorizacija uspona je 4).



Još jedan pogled na most i opet došlo vrijeme da se malo odhorizontalimo od Cetine.


Ulazimo u Podgrađe.


Ovaj uspon mi je potrošija sav cukar, pa san svratija u dučan po dva snickersa.

Nemojmo se zavaravati nije ovo kraj uspona...


...još malo i drugi je savladan, čeka se još jedan koji bi trebao biti kudikamo lakši od ova dva.

Oba dva uspona svrstao bi u istu kategoriju tzv. kategorija može se.


Čini mi se da sam ušao u Kostanje, ali tako neprimjetno da nisam ni skužio.

Putem nailazimo na još nekoliko trgovina, tako da vam je jedino bitno imati koju kunu uza´se.

Zanimljivo je da baš kraj svake trgovine postoji kafić, valjda je to zbog one teorije da svaki dućan ima svojih par likova s pivom isprid, ...

...e pa ode moraju u kafić.


Odmah nakon crkve prateći glavnu cestu i znakove nastavljamo u smjeru Omiša - ne možeš falit.


Postojala je i verzija da se na prvom skretanju 100 m nakon Crkve opet spustim prema Cetini i vozim uz samu rijeku, ali već je bilo kasno, a i čekao bi me još jedan naporan uspon.

S obzirom da je sunce u padu, odlučio sam taj čini mi se zanimljiv dio isprobati drugom prilikom.


Kako još uvijek vozimo lokalnim cestama promet je sasvim zadovoljavajuć za bicikliste.


Uskoro se priključujemo na nešto prometniju cestu D70 Omiš (D8) – Naklice – Gata – čvor Blato, al` ne tako strašno za bicikliranje.

Često spominjem ˝prometnost˝, to je zato što preferiram off road.


Još jedan pogled na odvoženu stranu Cetine podno Omiške Dinare.


Smolonje pa Zvečanje...


...Čisla pa Gata (nadam se da nisan koga izostavija)...


Uspon Zvečanje - Gata od 3,7 km prosjeka 2,7  kroz me satra, teži od prva dva (valjda se umor akumulira). trajanje uspona oko 17 min., a Strava ga kategorizira kao uspon klase 4, pa se vi mislite.

Napuštamo cestu koja vodi ka Žrnovnici, te vozimo lijevo u snjeru Omiša...

...spust...

Napokon slijedi malo odmora za mišiće i vrijeme je za trošenje pakni.


Omiška lipota i divota...


... pogled se pruža preko Hidroelektrane Zakučac na početni dio današnje rute.


Na Omiš neprestano motri i Meštrovićev spomenik Mili Gojsalić.


Milu nam opisuju dvije spomen ploče...


"O Mili pjeva brza voda Cetina" - PJESMA NARODNA i


''Legendarna i dična kći Poljica oslobodivši bakljom junaštva
i žrtvom mučeničke smrti poljičke branioce svojih ognjišta...



...izvojštila je u ovom klancu  godine 1530. pobjedu Poljičana nad Turcima i obranila slobodu i ponos ove drevne starohrvatske knežije''


Nakon poštenog spusta od nekih 5 km uz buku i vlagu s Cetine koja se obrušava prema HE Zakučac dolazimo na nultu točku tj. samo ušće Cetine.

Zapažamo još jednu neobičnu instalaciju Tunel povr´ tunela...


Mašemo tetki Mili u daljini, priko kanjona.


Izgleda da meteorolozi nisu falili, oblači se.


Nadasve zanimljiv hotel na stini.


Cetina.


I povratak na mjesto zločina.


Ali tu nije kraj, nemojte otići iz Omiša, a da ne popijete kavu u starom gradu ili da ne prošetate Omiškom plažom.

Hrvatski se barjak vije na omiškoj stini...




...ako Vam se svidjelo,
možete nas pratiti i na facebook stranici "U najmanju ruku Himalaja"...

... i još sekundu ocijenite post klikom na zvjezdice ispod ...