subota, 29. lipnja 2013.

- sV.PETAR- sETNICA – sOLINE -


Datum vožnje: 17.02.2013

Biciklistička ruta 1988702 - powered by Bikemap 
- klikom na broj Biciklističke rute (donji desni kut) istu downloadati  u gpx i kml formatu, printati ili skenirati…....
- u gornjem desnom kutu možete mijenjati 6 vrsta mapa
- kretanjem po elevaciji u donjem lijevom kutu interaktivno se krećemo rutom označenom kilometrima


- OPIS RUTE -
 





































the end 


...ako Vam se svidjelo,
možete nas pratiti i na facebook stranici "U najmanju ruku Himalaja"...

... i još sekundu ocijenite post klikom na zvjezdice ispod ...


- jURKOVICI - mINERSKA - v.SOLINA -


Datum vožnje: 18.11.2012

Biciklistička ruta 1960066 - powered by Bikemap 
- klikom na broj Biciklističke rute (donji desni kut) istu downloadati  u gpx i kml formatu, printati ili skenirati…....
- u gornjem desnom kutu možete mijenjati 6 vrsta mapa
- kretanjem po elevaciji u donjem lijevom kutu interaktivno se krećemo rutom označenom kilometrima



- PODACI O RUTI -


Datum vožnje
Date of ride
18.11.2012
Ime rute
Course name
jURKOVICI - mINERSKA - v.SOLINA
Lokacija
Location
Šibenik / Šibensko kninska  županija
Kategorija
Category
mtb /kružna
Vrsta terena
Types of terrain
uglavnom ravno bez značajnijih uspona
Površina
Surface
asfalt 53%, makadam 39%, staza 8%
Početna / završna nadm.visina
Start / End elevation
41,3 m.n.v / 34,0 m.n.v
Min / max nadm.visina
Min / Max elevation
0m.n.v / 48 m.n.v
Težinski faktor
Technical difficulty
x
Duljina
rute
Distance route
18,2 km
uspona
Distance climbing
2,1 km   -    ( 11,5%)
spusta
Distance descent
2,2 km   -    ( 12,1 %)
ravnice
Distance flat
13,9 km  -    (76,4 %)
Vrijeme kretanja
Moving time
2h 12m 35s
Ukupno potrošeno vrijeme

rute
Total track time route
1h 46m 30s
uspona
Total track time climbing
10m 14s
spusta
Total track time descent
11m 43s
ravnice
Total track time flat
1h 24m 33s
Min / max brzina
Min / Max speed
1,6 km/h / 37,4 km/h
Prosječna brzina
rute
Average speed route
12,9 km/h
uspona
Average speed climbing
13,9 km/h 
spusta
Average speed descent
17,5 km/h  
ravnice
Average speed flat
12,3 km/h
Prosječan uspon
Average climbing
1,9 %
Prosječan silazak
Average descent
2,1 %
 Značajniji usponi
Significant climb
nekoliko manje značajnih uspona
Izvor informacija
Source of information
- sportstracker - google earth -  utrack – strava -


- ELEVACIJA I USPONI -



- PREGLED POVRŠINA RUTE -


- OPIS RUTE -

Dvi bicikle i nas dva.

Oćemo - nećemo, ajmo. 
Krenili ... počela kiša. 
Sklonili se.
Oćemo - nećemo, čekamo. 
Ajmo ... 

Usponi u ruti  su stvarno bezveze, ali eto nek` su evidentirani, a od svih uspona ima samo jedan vrijedan spomena ali je kratak.

Ruta je ka bombon, jednostavna i cool.

Klasična betonskomakadamskadodvadesetkilometarska ruta, nije duga ni zahtjevna, ima svoje čari i jedan super singl track.

Za početak jedna posuđena fotografija koja obuhvaća dobar dio rute.


Dakle, bižimo od kiše gradskom dionicom put Mandaline, kratimo rutu priko gradskog naselja zvučnog imena Krvavice, te izbijamo isprid vinarije - Šibenik i đambo slike našeg Jure.


Ulazimo u klanac, prelazeći prugu jurimo prema Solarisu.

Prolazimo pokraj Ncp-a  i stižemo na rotor gdje motamo timun na desno,  vozimo nekih 400 m usponom 3%, sve do druge kapije vojarne Bribirskih knezova tj. glavnog ulaza u popularni Terraneo festival.

 
Malo prije kapije, a preko puta ceste skrećemo desno i napokon ostavljamo asfalt za leđima.

Napokon ugodna makadamska vožnja put vile "Moj mir", stazom između uvale Sv. Petar i brda Sv. Križ. 

Prolazimo laganom usponom 4,9 % (600m) pokraj pokojeg divljeg deponija i pokoje devastirane vojarne.
Nego, d´mo se mi puta dok ga još nisu asfaltirali.

Prolazimo zaseok Perišići, nakon kojeg nas čeka onaj jedini uspon vrijedan spomena.

Uspon 300 m - 6,1 %, prvi dio asfaltiran i kratak nekih 150 m oko 9 %, a kasnije nagib nešto pada, taj mi je dio malo gadan.

Zakon mi je kod bicikliranja kad krepaš, staneš par minuta i opet si ka` nov.

Nakon laganog odmora dolazimo do zaseoka Jurkovići, zastajemo na križanju i komentiramo kako nas uvik kopka jedna staza koja se jedva nazire i na  Geoportalu gdje su snimke novije i bolje nego na Google earthu.

Oćemo li pravo ili idemo bacit oko postoji li staza.

Nešto nas vuče pa je ovo drugo je prevagnilo, obožavamo "po prvi put vožnju" nepoznatim stazama.


Dolazimo iz pravca lijevo (na slici),  te nakon pedesetak metara pa skenemo livo (iako može i ode na križanju).
Ulazimo u napušten zaseok i prolazimo praktički kroz nečiji dvor.

Vožnja utabanim putićem između suhozida.

Ambijent dojmljiv, a putić me veseli.

Ludlo. 

Obožavan neizvjesnost staze, a ova obećava.
Puštam iskusnog drivera da vozi prvi, a ja za njim laganini.
Pari mi se da ovo vodi negdi, a ako je tako, ruta će biti zakon za ove kratke relacije.
Vozimo se ovim utabanim putem nekih 300 m i dolazimo do račvanja.

Livo ili desno ???

Livo je slano jezero Veliko Blato ili Velika Solina, a desno bi išli prema kanalu Sv. Ante.


Nekako prema desno nam je bolji puteljak, pa se ovaj put odlučujemo prema kanalu, a za ovo livo jedva čekamo neku drugu vožnju.


Tu i tamo triba pripazit na pedale, al sve u svemu  čista 5-tica.
Cilim "neizvjesnim" putem naišli smo na  samo jednu jedinu prepreku - srušeno stablo na putu, te ga zaobišli  kroz šumarak.
 

Izbijamo na čistinu, i šetnicu u izgradnji.


Vožnja napreduje vožljivim suhozidom koji vodi paralelno nekoliko metara poviše buduće šetnice. 


Bageri u akciji, a kad se zgotovi šetnica i ovaj dio rute se spoji s njom bit će samo tako.


Probili smo se do vojarne Minerska, totalno zapuštenog vojnog grada koji se prostire s na cca 200.000 m2 u kojoj je sniman film "Kako je počeo rat na mom otoku".

Rubni, dijelovi vojarne zaštićeni niskim i uskim suhozidima.


Kučica ne bi bila neobična da ...


... njen krov nije u razini zemlje.


Mnoštvo tunela, skladišta i  jedna idealistička parola  "I POSLE TITA TITO" hhhhh...


... i opet skladišta, stotine gromobrana i mislim da naziv vojarne Minerska nije slučajno izabran.


Izlazimo iz vojarne i pogled nam zapinje na sam ulaz u kanal Sv. Ante.
S jedne strane tvrđava Sv. Nikole (jedna od četiri šibenske tvrđave), a priko puta Jadrija.


O tvrđavi ćemo malo više drugi put, a mi dalje vozimo prema Zablaću.


Nakon nešto više od 5 km opet se susrećemo s asfaltom, ali samo nakratko jer skrećemo desno i vozimo oko još jednog slanog jezera naziva Mala Solina.



Na slanom jezeru se nalazi simpatični otočić na kom  se vijori `rvacki barjak.


Kratkom makadamskom vožnjom ...


...stižemo do Zablaća i asfalta, i dalje pratimo rutu uz jezero, dakle livo, a u pravcu Zablaća nekom drugom vožnjom.



... prelazimo priko kanala koji služi kao poveznica između mora i slanog jezera.


























Prvo skretanje desno vodi na bili put koji ubrzo izbija na samu okuku.
Na okuci idemo desno do prvog bilog puta pa livo.
 
 
Ovom asfaltnom dionicom je teško proći a ne susresti pokojeg biciklistu, rolera ili trkaća, ali nažalost tu i tamo automobil.
Ode definitivno triba zatvorit promet ili uvest jednosmjernu cestu - jedna traka za rekreativce, a druga za aute ako baš mora.

Livo nas  čeka dionica od 2,3 km makadama sjevernom stranom jezera Velika Solina.


Super dionica, ali puna divljih deponija smeča i mangana iz bivšeg "tefa" (tvornica elektroda i ferolegura). 
Eja, eja mangan city - mi smo momci ponositi !!!


Prolazimo pokraj još jednog "otočića" u još jednom slanom jezeru, kažu i ljekovitom.


Napuštamo bajkoviti otok, i vračamo se prizorima otpada i prometnice u daljini.


Izbijamo na cestu Mandalina - Zablaće ista ona cesta s koje smo sišli na prvi makadam.

Trek i Kona lagano gonjaju cestom nazad u smjeru Šibenika.


....e i nije bilo kiše više.



...ako Vam se svidjelo,
možete nas pratiti i na facebook stranici "U najmanju ruku Himalaja"...

... i još sekundu ocijenite post klikom na zvjezdice ispod ...