U najmanju ruku Himalaja !!!: - vELEBIT (sV. ROK

Datum vožnje: 27.07.2013

Biciklistička ruta 2306337 - powered by Bikemap

- klikom na broj Biciklističke rute (donji desni kut) istu downloadati u gpx i kml formatu, printati ili skenirati…....
- u gornjem desnom kutu možete mijenjati 6 vrsta mapa
- kretanjem po elevaciji u donjem lijevom kutu interaktivno se krećemo rutom označenom kilometrima

- PODACI O RUTI -

Datum vožnje		Date of ride	27.7.2013
Ime rute		Course name	vELEBIT (sV. ROK - tULOVE GREDE - oBROVAC)
Lokacija		Location	Ličko-senjska i Zadrska županija
Kategorija		Category	mtb / jednosmjerna
Vrsta terena		Types of terrain	brdovito
Površina		Surface	asfalt 51%, makadam 49%
Početna / završna nadm.visina		Start / End elevation	582.2 m.n.v / 18,0 m.n.v
Min / max nadm.visina		Min / Max elevation	16m.n.v / 1055m.n.v
Težinski faktor		Technical difficulty	x
Duljina	rute	Distance route	41,3 km
	uspona	Distance climbing	4,9 km - ( 11,9 %)
	spusta	Distance descent	10,3 km - ( 24,9 %)
	ravnice	Distance flat	26,1 km - ( 63,2 %)
Prosječan uspon		Average climbing	4,7%
Prosječan silazak		Average descent	4,4%
Značajniji usponi		Significant climb	1 značajniji
Izvor informacija		Source of information	sportstracker - google earth - utrack - strava

- PREGLED POVRŠINA RUTE -

- ELEVACIJA I USPONI -

- OPIS RUTE -

Hoćemo li na Velebit ?
... odgovor na pitanje mog prijatelja bio je više nego jednostavan.

Inicijativa izleta dolazi iz Zagreba, povod je mislim bio blog Biciklom na more, a organizacija i logistika odrađeni za 5.

Logistika = auto nas iskrca u Sv. Roku = auto nas čeka u Obrovcu.

Hrana i piće = individualno i orijentacijski:
- 5 l vode (previše) - 3 bilo više nego dovoljno,
- 2 jabuke - jedna dovoljna,
- 2 sendviča - jedan dovoljan,
- energetske pločice 4 - dvije viška.

Dakle,

06:50 - Specijalized i Kona iz smjera Šibenik iskrcani na autoputu izlaz Sv. Rok.

Sjedamo na bicikle i vozimo prema samom mjestu Sv. Rok.

Poprilično je hladno za kraj srpnja, ali ipak je 7 sati ujutro i to u Lici.

Vrlo brzo ulazimo u samo naselje i dolazimo do restorana Braja.
Dok čekamo ostatak ekipe bez velikih poteškoća uspijevamo nagovoriti gospođu koja je čistila restoran da nam skuha dvije kave cijeli puni sat prije otvaranja restorana.

Uskoro stiže i ekipa iz Zagreba sa Nakamurom i X- Factom.

Iščekujući posljednjeg sudionika izleta, dio ekipe se upoznava međusobno, a dio s ekipom u blizini restorana.

... i napokon iz Živogošća nam stiže simpatični gospodin s još jednom Konom.

Pozdravljanje, slikavanje, oproštaj od ostatka logistike i vrijeme je zadugo iščekivani polazak.
Skretanje s glavne ceste netom ispred restorana Braja nas vodi u željenom smjeru Velebita.

Pratimo cestu u smjeru Mali Alan ...

... i glavnom cestom ...

... stižemo do table Velebit - Dobro došli.

To je to ...

...za početak nas prati neprimjetni uspon, asfalt i debela hladovina.

S obzirom na kondiciju i uspon prosjeka 5,8% sljedećih 10,3 km , po glavi se vrti pitanje - mogu li ja to? ....

...ali ubrzo uviđam da brizi nema mjesta, jer ekipa slično razmišlja i zastaje na prvi odmor.

Zaustavili smo se ispred kuće gdje nam domaćin kaže kako uskoro prestaje asfalt, ali i da smo najgori dio uspona prošli.

....uspona prošli ?!$%...hm ?!?!$....pih... istina, nedugo zatim asfalt prestaje, i to nakon ukupno odvoženih 8,9 km...

... te nas sljedećih 19,5 km nas čeka makadam.

Pomalo se počela osjećati vrućina, ali srećom nas prati debela hladovina s mjestimičnim prolomom sunčevih zraka.

Zaključili smo da gospodin koji nam je rekao da smo prevalili najgori dio uspona ili se nije uspinjao puno dalje od kuće ili je teški zajebant.

Osmatračnica i još jedan odmor u nizu..

Panorama sjever.

Panorama istok.

U gornjoj tablici navedena je duljina uspona 4,9 km, navedeni uspon u tablici je ukupni uspon bez ravnog dijela, a uspon od 10 km je relativni uspon (samostalno ucrtan u Stravi) od točke A do točke B i za naše potrebe je korisniji.

Većina podataka u tablici je obrađena preko uTrack - online GPX track report generatora.

Šuma postaje sve rjeđa, što znači da se bližimo vrhu i južnoj strani Velebita bez šume.

Makadam je toliko prohodan da nijedna bicikla nije imala nikakvih problema, a kasnije čemo prikazati sve bicikle kako bi eventualno i vama koji se dvoumite olakšali odluku za vožnju ove ture.

Pred samim vrhom proteže se najviša i najgušća šuma na našoj trasi, tako da ni ne osjećamo da se radi o podnevnim satima najtoplijeg dijela ljeta.

Uskoro dolazimo dokraja našeg puta, gdje nas čekaju sunce i spust od 23 km.

Kako se bližimo najvišoj točci ove rute, konačni zaključak uspona glasi: Svi koji se dvoume dali ovo mogu odvoziti - mogu.

Uz nekoliko pauza bez problema ovo može savladati svaki rekreativac sa vrlo malo kondicije.

Po tko zna koji put uzimamo pauzu, dogovori, i photo session, nitko se ne udaljava s puta jer cijelom duljinom rute nas prate oznake minsko upitnog područja.

Tražimo zaklon od sunca kako bi nešto ubacili u "kljun", ali što se tiče hlada mislim da je to davno iza nas, izgleda da će to biti marenda pod suncem s predivnim pogledom.

Putem smo susrećemo barem desetak vozila, uglavnom stranci s biciklima na vozilima, ali bilo je tu i biciklista u suprotnom smjeru ...

... lovaca na leptire, ljubavnih parova u kombiju, motorista i jeep safari.

Nakon što smo ipak pronašli mali zaklon od sunca i napunili svoje želuce uputili smo se u smjeru Tulovih greda.

Cijeli putem viđamo spomen ploče za hrvatske branitelje poginule na Velebitu.

Serpentine nas vode podno Tulovih greda...

... gdje stara Hrvatska legenda kaže...

... " da su se podno njih legli zmajevi, a živjele su tamo i vile, ali su bile začarane, pa ih ljudi nisu mogli vidjeti !
Kako god, svojim su čudnovatim oblicima Tulove grede u narodu izazivale divljenje, ali i strahopošštovanje."

Ovaj put ih mi nismo vidjeli, što je ipak dokaz da smo ljudi.

Teško je pričom i fotografijama dočarati ovu ljepotu, jer ovo jednostavno treba vidjeti.

Nastavljamo kotrljanje nizbrdo, a kako je krenula nizbrdica odmorišta nam nisu postala rjeđa, vjerovatno smo se navukli, pa se opet zaustavljamo i družimo.